Novinar Tufik Softić podnio je ustavnu žalbu Ustavnom sudu Crne Gore zbog obustavljanja istrage u slučaju njegovog prebijanja koje se dogodilo 1. novembra 2007. godine. Softić u ustavnoj žalbi ukazuje da su mu obustavljanjem istrage protiv nalogodavaca i izvršioca brutalnog prebijanja, koje je kvalifikovano kao pokušaj ubistva, povrijeđena prava na pravično i javno suđenje, na pristup sudu, na život, na djelotvoran pravni lijek i na zabranu mučenja.
U žalbi se navodi da je bjelopoljsko Više državno tužilaštvo 28. oktobra 2015. donijelo akt kojim je obustavljeno sprovođenje istrage protiv okrivljenih Ivana Asanovića, Vladimira i Dragana Labudovića zbog sumnje da su imali veze sa Softićevim prebijanjem.
Istraga protiv Labudovića i Asanovića otvorena je nakon skoro sedam godina od prebijanja Softića, da bi nakon godinu i po bila zatvorena zbog nedostatka dokaza.
U opisu činjeničnog stanja u ustavnoj žalbi sudijama Ustavnog suda ukazano je da je novinar Radija Berane i dnevnog lista „Republika“ Tufik Softić napadnut 1. novembra 2007. godine oko 20 časova ispred svoje porodične kuće od strane dva nepoznata lica.
Softić je uvjeren da je do napada došlo zbog njegovog pisanja o kriminalnim grupama sa sjevera Crne Gore jer je zbog toga prethodno dobijao prijetnje u nekoliko navrata.
U tom postupku, kako se navodi, državni tužilac u Beranama i policija preduzeli su više radnji u pretkrivičnom postupku. Navodi se da je 1. novembra 2007. policija obavila uviđaj, a da istražni sudija Dragan Dašić i dežurni tužilac Jadranka Mićović nijesu izlazili na lice mjesta. Istoga dana uzeta je izjava od Softića kao oštećenog, kada je nadležnima saopštio da je primio prijetnje od Nikole Božovića i Mira Raičevića zbog članka koji je objavio u listu „Republika“.
– Tom prilikom je izjavio da je dobio upozorenje i od brata Duška Vukovića, o čijem je slučaju takođe pisao – piše u žalbi.
Navodi se da je narednog dana Softić opet dao iskaz gdje je ponovio da je primio prijetnje od Nikole Božovića i Mira Raičevića, dok je drugu prijetnju dobio od Mikija Vukovića i Dragana Labudovića.
Istoga dana su, kako se navodi, uzete izjave od Radovana Joksimovića, Radosava Bakića, Milice Novović i Gorana Kneževića, potom je 5. novembra iskaz dala i Sanela Ramadović, dok je 8. novembra dostavljena krivična prijava protiv NN lica. U žalbi piše da je izvršeno poligrafsko ispitivanje više lica.
U okviru izviđaja, Softić je saslušan jednom 2008. a potom i dva puta 2014. godine. Trećeg marta 2008. od beranske policije pribavljena je fotodokumentacija i jakna Radovana Joksimovića. Tek u avgustu 2013. izvršena je DNK analiza bejzbol palica nađenih još 2007. godine u kući Vuka Babovića.
Iako je 1. novembra 2007. godine Tufik Softić prvi put pomenuo ime Duška Vukovića, kao lica zbog koje mu je prijetio njegov rođeni brat, ovaj kontroverzni Beranac, član narko-klana Darka Šarića, prvi put je saslušan tek 1. jula 2014. kod beranske policije i tužilaštva. Potom su 14. jula te godine u Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju saslušani Vladimir Labudović i Ivan Asanović, a tri dana kasnije i Duško Vuković.
– Istraga je zvanično otvorena tek nakon sedam godina, protiv tri lica zbog krivičnog djela ubistvo u pokušaju iz člana 143 u vezi čl. 20 Krivičnog zakonika Crne Gore i naredbama Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju – navodi se u žalbi.
U 2015. je, kako se navodi, saslušan o Boris Laban, da bi 28. oktobra 2015. istraga i zvanično bila obustavljena zbog nedostatka dokaza.
U žalbi piše da je Softićevom advokatu do 25. novembra 2015. godine dozvoljeno da obavi kopiranje spisa predmeta iz izviđaja, da bi mu 27. novembra kada je došao u tužilaštvo kazali da to ne može uraditi. Tek nakon obraćanja vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću i nakon njegove urgencije dozvoljeno mu je 1. decembra da kopira spise predmeta. Kopiranje i preuzimanje spisa iz izviđaja advokat je izvršio 2. decembra, na dan kada je isticao rok za preuzimanje gonjenja.
– Ovakvim postupanjem VDT Bijelo Polje je onemogućio Softiću da djelotvorno i efikasno ostvaruje svoje pravo na preuzimanje gonjenja (neposredna optužnica) ili da djelotvorno od sudije za istragu traži preduzimanje dokaznih radnji. Bez blagovremenog dostavljanja spisa predmeta iz izviđaja Softić nije bio u mogućnosti da zna šta je i koje je radnje preduzimao državni tužilac i kojim je dokazima raspolagao, da bi na osnovu toga mogao da opredijeli svoje radnje u postupku. Ovo posebno kod činjenice da je pretkrivični postupak trajao gotovo sedam godina – piše u ustavnoj žalbi.
U žalbi se ukazuje da je na taj način VDT praktično suspendovao pravo Softića na djelotvorno preuzimanje gonjenja i onemogućio mu da se sudski provjeri odluka tužioca.
Pored brojnih propusta u istrazi, ukazano je da nije urađen DNK profil Dragana Labudovića, da povrede Softića nijesu odmah fotografisane, da nijesu određene mjere tajnog nadzora prema okrivljenima i dr.
U žalbi piše da je podnosilac ustavne žalbe pretrpio i dalje trpi trajnu napetost i strah zbog činjenice da izvršioci i nalogodavci napada na njega nijesu pronađeni, te da se obustavom istrage za ubistvo u pokušaju praktično ohrabruju napadači, pomagači i nalogodavci.
– Ovo posebno zbog činjenice da je država Tufiku Softiću dodijela svoje obezbjeđenje, kao štićenoj ličnosti, zbog procjene od strane Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) da mu je život ugrožen. Ovu zaštitu koja mu je dodijeljena i za tekuću 2016. uživa još od 2014. godine – navodi se u žalbi.
Od Ustavnog suda je zatraženo da utvrdi povredu navedenih ljudskih prava i sloboda učinjenih naredbom VDT Bijelo Polje, te da odluči o pravičnom zadovoljenju podnosioca ustavne žalbe zbog pretrpljene povrede prava.A.T.
Propusti
U žalbi je ukazano da istraga pokušaja ubistva Softića, koja je otvorena tek poslije sedam godina od napada, nije bila djelotvorno sprovedena od strane državnih tužilaca u Bijelom Polju i Beranama.
– Državni tužilac u Beranama nije odmah nakon događaja dao naredbu policiji da izvrši blokadu grada, kako bi se spriječilo bjekstvo izvršilaca i pomagača. Državni tužilac u Beranama i istražni sudija nijesu izlazili na lice mjesta, po obavještenju policije, a što je bila njihova dužnost. Državni tužilac u Beranama nije obezbijedio da odmah budu saslušavana lica koja je Softić iste večeri označio policiji kao sumnjiva, tj. kao lica koja su mogla imati veze sa napadom – navodi se u žalbi, gdje se dodaje da Nikola Božović nije ni saslušan.
Navodi se i da državni tužilac nije dao nalog da se izvrši pretres stanova, prostorija, automobila i lica koja je Softić označio kao sumnjiva – Dragana Labudovića, Draška Vukovića i Nikole Boškovića. Ističe se da je tužilac prvi put saslušao Softića tek sedam godina nakon napada, te da odmah nije pokušano da se izuzme DNK materijal napadača, s obzirom da je udaren i rukom.
Nezadovoljni radom tužilaštva
Nakon informacije da je obustavljena istraga zbog pokušaja ubistva, Tufik Softić je kazao da nadležni od početka nijesu radili kako treba, te da zbog toga ne bi trebalo da je iznenađen.
– Ali jesam, jer ne znam da li se iko od tih ljudi iz policije u tužilaštva pita kako ću da živim kada ne znam ko pokušava da me ubije – kazao je tada Softić.
Zbog obustavljanja istrage, negodovala je i Komisija za praćenje istraga napada na novinare, čijim je osnivanjem i otvorena istraga u ovom slučaju nakon sedam godina.
– Razočaravajuće je to što su iz tužilaštva našeg kolegu Tufika uputili da sam preduzme pravne radnje. Mislim da to nije dobar put i da se tako samo podstiču napadači na naše kolege da to nastave i dalje da čine. Ako vi ni poslije toliko godina ne možete da slučaj rasvijetlite i utvrdite ko je napao Tufika Softića, šta onda u budućnosti da očekujemo – kazali su tada iz Komisije.